U njihovim grbama nema vode. Ovo je masnoća.
Činjenica da je deva bolja od bilo kojeg drugog sisara prilagođena sušnoj pustinjskoj klimi, ne sumnja niko, tko se čak i malo poznaje u zoologiji.
Ovaj dugonogi pustinjski brod s grbavim grmljem može bez tri roda maka u ustima tri tjedna. Netko može reći da to i ne čudi, jer na leđima ima jedan, ili čak dva grba vode - to su prave tegle. A uputit će se na činjenicu da nakon dugog putovanja kroz pustinju grbovi deva postaju poput praznih vinskih koža koje vise na njihovim leđima bez ikakvog znaka sadržaja u njima.
Djelomično su takvi ljudi u pravu, ali samo dijelom. Činjenica je da, zahvaljujući grmi ili grbama, deve zapravo mogu prevladati žeđ, samo što u sebi ne sadrže vodu, baš kao što ne nose drugu tečnost. U stvari, grba deve uopće nije ispunjena vodom, već masnoćom, koja ima najmanje dva, gotovo čarobna svojstva.
Prvo od ovih svojstava je ta što je masnoća zapravo sposobna razgraditi se u vodi ako joj životinja treba. I, začudo, iz sto grama masti oslobađa se sto i sedam grama vode.
Sekunda svojstvo je što grba napunjena masnoćom djeluje kao svojevrsno sredstvo za usporavanje uz pomoć kojeg se hladi krv koja prolazi kroz nju.