Posmrtne ostatke dugo izumrle vrste sisara pronašli su arheolozi u pećini Denisova na Altaju. Kada su istraživali nalaz, naučnici Instituta za molekularnu i staničnu biologiju SB RAS utvrdili su da pripadaju kopitu, što je po svom izgledu podsjećalo na magarca i zebru.
Denisova pećina na Altaju spominje se u devetnaestom stoljeću. Arheolozi su to počeli proučavati 80-ih godina prošlog stoljeća. Istraživač Nikolaj Ovodov otkrio je to zbog nauke. Špilja sadrži ostatke 117 vrsta životinja koje su nastanjivale Altaj u različitim epohama, te kućne predmete iz više od 20 kulturnih slojeva. Svi nalazi postali su eksponati muzeja u Novosibirsku i Biysku.
Prema istraživanju Instituta za molekularnu i staničnu biologiju SB RAS, prije više od 30 hiljada godina na Altaju, u području Denisove pećine, živjeli su konji vrsta koje do danas nisu preživjele. Ranije su se takvi ostaci pripisivali kulancima. Ali temeljitija biološka studija pokazala je da genetski ti konji pripadaju drugoj vrsti zvanoj Ovodovi. Zaposleni u institutu smatraju da je izgledom ova podvala slična magarcu i zebri.
Između zebre i magarca
„Ovaj se konj zvanično zove konj. Ako ga uvedemo, više će ličiti na magarca i zebru - kratkog nogu, malenog i ne tako gracioznog kao obični konji ”, rekla je Anna Druzhkova, mlađa istraživačica u Laboratoriji komparativne genomike.
Naučnici preciziraju da je starost najnovijih paleontoloških nalaza oko 18 hiljada godina. Kažu da nalaz potvrđuje da je u to doba na Altaju postojala mnogo veća raznolikost vrsta nego sada. Faunu su predstavljale takve egzotične vrste.
"Moguće je da je Denisov čovjek i drugi stanovnici drevnog Altaja lovili Ovodov konj", kažu naučnici.
Točno za prikaz
Biolozi pregledavaju koštane ostatke konja ne samo iz Altaja, već i iz Bujatije, Mongolije, i evropskog dela Rusije. Za neke od njih već su dobijeni potpuni mitohondrijalni genomi i možete vidjeti koje su im moderne pasmine bliže. Grad mrtvih, starih 7 hiljada godina, iskopan je u Egiptu
Konkretno, molekularne tehnologije pomažu paleontolozima da s točnošću utvrde porijeklo jednog ili drugog fragmenta kosti. Prethodno je proučen jedan nepotpuni mitohondrijalni genom Ovodovog konja, star 48 hiljada godina iz Kakasije, i upoređujući ga s misterioznim uzorkom iz Denisove pećine, koji su mu dali naučnici Instituta za arheologiju i etnografiju SB RAS, naučnici su shvatili da pripada istoj vrsti životinja.
„Zahvaljujući modernim metodama sekvenciranja, obogaćivanju biblioteka za sekvenciranje željenim fragmentima i temeljitom sklapanju mitohondrijskog genoma, prvi je način dobijen čitav mitohondrijski genom Ovodova konja i pouzdano pokazano prisustvo ranije nepoznate vrste iz porodice kopitara na teritoriju modernog Altaja“, kaže se u poruci.
Tačna starost
Prema Anni Druzhkovi, u Denisinoj spilji obično se datumi svih ostataka kostiju mogu odrediti slojevima. To je otkriće iz sloja čija se starost procjenjuje na oko 20 hiljada godina. Međutim, radiokarbonska analiza uzorka pokazala je da je i stariji. Naučnici to objašnjavaju ponovljenim iskopavanjem, odnosno kretanjem koštanih ostataka iz dubljih slojeva. Otkriveni su detalji o životu „majke čovečanstva“.
„Ovo još jednom ukazuje na to da moramo biti oprezni u vezi sa izlascima slojeva“, kaže ona.
Ovodov konj prvi put je opisao 2009. godine poznati ruski arheolog Nikolaj Ovodov na osnovu materijala iz Khakasije. Ranije se vjerovalo da ove kosti pripadaju kulanu. Nakon detaljnije morfološke i genetske analize, pokazalo se da južnosibirski „kulani“ nemaju nikakve veze sa pravim kulancima, već su relikvije grupe arhaičnih konja, uglavnom pregurane konjima poput tarpana i prževalskog konja.